Grgur počasni član

Lidija "Vatreno srce"

PINKLECOV STUDIO

In order to view this object you need Flash Player 9+ support!

Get Adobe Flash player

In order to view this object you need Flash Player 9+ support!

Get Adobe Flash player

Zlatna grana

Kako postati član

Ne morate biti Međimurec da bi bili naš član, dovoljno je da volite Međimurje.

Uzmite pristupnicu ispunite je i pošaljine na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. ili predajte osobno "Pinklecu" kojeg poznajete.

O Međimurju

Na krajnjem sjeveru Hrvatske, između Mure i Drave, na zelenim brežuljcima i bogatim ravnicama smjestilo se malo Međimurje. Istovremeno jednostavno i raskošno, svojom je posebnošću oduvijek oduševljavalo te se s ponosom naziva „Cvjetnjak Hrvatske“.

Plus hosting - banner

Dana 02. kolovoza 2015. kao predsjednik „Pinkleca“ – zavičajnog društva Međimuraca Karlovačke županije vodio sam osam članova društva u Čakovec na Porcijunkulovo. Putem smo se dogovorili da budemo na zajedničkom ručku u Čakovcu, a kako se radilo o nedjelji nisam više mogao podići novac, a i nisam znao koliko za ručak sa žiro računa Društva. Odlučili smo potražiti restoran tj. ugostiteljski obrt koji će prihvatiti virmanski način plaćanja tj. da nam račun pošalje na Društvo kao pravnu osobu.

Prvo smo zamolili u ugostiteljskom objektu „SOHO“, gdje su nas odbili s obrazloženjem da prvo moramo sklopiti ugovor s njima. Bilo nam je malo čudno da za jedan ručak godišnje u Čakovcu moramo sklopiti ugovor, pa smo zamolili konobaricu da pozove šeficu (radila je u kuhinji) da joj pojasnimo o čemu se radi. No ona je odbila s obrazloženjem da nema vremena razgovarati s nama. Pomalo razočarani otišli smo do „Sivog mačka“, gdje je konobarica također rekla da mora zvati šefa. Šef je preko mobitela rekao konobarici „NE“. Čudili smo se prazanom lokalu, koji ne želi prodati osam ručkova sa pićem, tim više što smo došli u „naše Međimurje“ s kojim se ponosimo u Karlovačkoj županiji. Razočarenje je bilo potpuno, u redu, nećemo umrijeti od gladi i možemo svaki sebi platiti ručak, ali to nije to. Netom prije smo se slikali i razgovarali sa županom Međimurskim i gradonačelnikom Čakovca, a sada nas ugostitelji otpile kao sadnje smeće, smatrajući valjda da ih želimo prevariti i ne daj Bože, ukrasti im osam ručkova.

Onako razočarani stali smo ispod kišobrana i među štandovima ugledali info pult za kojim su stajala dva policajca. Pitali smo ih gdje u blizini ima još koji objekt koji nudi hranu. Uputili su nas u „Rusticu“, Ivana Gorana Kovačića 6. Onako bez nade ipak smo otišli u Rusticu. Dočekalo nas je iznenađujuće susretljivo osoblje. Objasnili sam im da želimo ručati, ali da bi platili virmanski. Konobar mi je rekao da može, ali svejedno da pita gazdu da ne zezne nešto. Nazvao je mobitelom gazdu koji je odobrio virmansko plaćanje bez ikakvih dodatnih „zašto?“. To nam je vratilo vjeru i sliku Međimurja kakvim ga vidimo mi iz Karlovačke županije, posebno što je restoran bio pun „ko šibica“ i što su svi stolovi bili rezervirani, ali susretljivo osoblje je našlo mjesta za nas osam. Osim što je hrana bila odlična i cijene prihvatljive, ostali smo u Rustici i duže nego smo planirali, jer je i ugođaj i atmosfera „domaća“ i osjećali smo kao doma.

Ovim putem javno zahvaljujemo osoblju i vlasniku ugostiteljskog objekta „Rustica“ d.o.o. u Čakovcu, za predivne trenutke u našem Međimurju, te „Trattoria Rusticu“ preporučamo svima koji žele ugodnu atmosferu uz odlično jelo i piće, a putnicima namjernicima preporučamo da izbjegavaju ugostiteljske objekte koji nas vide samo kao „lutajuće kasice prasice“ i koji gledaju i nama potencijalnog lopova, kojeg ne žele nahraniti. Mi znamo kamo ćemo na objed pri slijedećem posjetu Čakovcu!

Predsjednik

Željko Tomašić, mag.ing.aedif

 
/