Može li subotnje popodne provedeno u karlovačkoj Crkvi Presvetog Trojstva sa samostanom postati nezaboravno? O da svjedoče tome članovi Zavičajnog društva Međimuraca Pinklec i njihovi gosti iz KUD-ova Sv. Ana Vučjak i Rečica. Zbog pandemije znatno reduciran projekt Pinklecov vremeplov sveo se na povijesni dio, bez natjecanja u kuhanju bograča, bez dolaska dva kuda iz Međimurja, dragih partnera iz Selnice i Murskog Središća, ali je, virusima u inat, povijesni bio onaj pravi.

Saznali smo puno o samostanu sagrađenom 1768. godine i to sa svrhom gimnazije. U samostanskom je Muzeju posebna soba za školstvo s naglaskom na školovanju na hrvatskom jeziku, što se nije sviđalo Beču tadašnje Austro-Ugarske. A sve je 1579 . g. krenulo kao gradnja prve zgrade budućeg Karlovca, odnosno Zvijezde, skladište baruta i kule osmatračnice, sve u obrani od Osmanlija.

Zapisi o školstvu samo su dio franjevačkog arhiva. I dan danas gvardijan ima dužnost pisati u spomenicu sva zbivanja, pa će, vjerovali ili ne, pod datumom, 13.11.2021. u spomenicu ući i karlovački Međimurci ili međimurski Karlovčani, te će to biti upisano rukom fra Krunoslava Alberta.

A spomenica, u stvari arhiv, vodi se redovito od 1657.g kada su franjevcu „uvedeni u Karlovac".

O izloženim moćima, tj relikvijama, praćenima kanonskim pločama o autentičnosti, misnicama, kalupu za pečenje hostija, o oltarnim slikama, riznici liturgijskih predmeta, o preslikama zanimljivih dokumenata, eksponatima u sobi s barjacima nekih od 17 udruga, cehova i bratovština (koje su pomagale franjevce)... reći ćemo samo impresivno, vrijedno, za pogledati!

A što se nemjerljivog doprinosa franjevaca kao prosvjetara tiče vidjeli smo gimnazijske udžbenike i druga učila na kojima su podučavali učenike, stare i po 250 godina i to u prostorijama u kojoj je bila gimnazija, u nekadašnjim učionicama. Jer današnja je Gimnazija Karlovac izravni slijednik samostanskog Liceja. Štoviše franjevački su profesori predavali nekoliko godina i na Rakovcu, kamo se odselila Gimnazija i potom postala svjetovna ustanova, kao i ostalo školstvo onoga doba.

Perjanice Gimnazije, sve je dokumentirano, Ljudevit Gaj i Juraj Dobrila, bili su „mali fakini" . Dobrila iz Istre, Gaj iz Krapine, kao učenici iz siromašnih obitelji, imali su smještaj u Samostanu. Ali nije im bilo lako držati se kućnog reda, iskradali bi se oni preko noći van i kako kaže gvardijan „družili se s curičkama, ali da vidimo što su sve postigli za našu domovinu i za naš jezik".

Novčano je teško procjenjivo koji bi artefakt bio najvrjedniji, ali gvardijanu Albertu osobno je najvrjednija maska blaženoga Alojzija Stepinca. Samo su tri maske izrađene. „Bog je htio da je Mila Wod (imenom Ludmile Wodsedalek) zajedno s časnom sestrom koja je njegovala Stepinca u zatočeništvu, bila uz njegovu smrtnu postelju. Ona je brže bolje sačinila od gipsa kalup Stepinčevog lica i izlila tri izljeva. Jedno je lice, tj. maska u Krašiću, druga u riznici Zagrebačke katedrale, a treća je kod nas fratara. Na skrovitom je mjestu, ali posjetitelji koji ju žele naći uz malo će je istraživanja i pronaći"., rekao je fra Albert.

Nemjerljivu vrijednost u stvari ima samostanska knjižnica, koja je dio klauzure, što znači da nije dostupna javnosti, a sadrži 10.000 naslova od 2.760 autora, a među njima je 850 rijetkih knjiga, štoviše pet inkunabula, najstarija od njih tiskana je 1.476. godine. Tu je i 15 rukom pisanih spisa, te 27 vrijednih kodeksa, knjižnih omota od drugih vrijednih knjiga, koji su tako postali vrjedniji od samih knjiga.

Nakon razgledavanja i druženja, koje je, iako pod maskama i drugih protuepidemijskih mjera, potrajao 2,5 sati, fra Albert je rekao da je za nas u Muzeju odradio „pet smjena", zbog neobično dobre atmosfere, ali kako je rekao i zbog „misije Pinkleca da povezuju Čakovec i Karlovac.

„Ista smo zajednica franjevci i u Karlovcu i u Čakovcu, zajednički nas poglavar rotira, te je fra Albert kao đakon i još osam mjeseci potom kao svećenik djelovao u Čakovcu, ali tu i tamo djelovali su i Tomislav Tomiš, Tomo Rumenjak, Bogdan Cvetković, Marino i Josip Župan", rekao je.

Zna on da se Karlovac ima čime podičiti u smislu franjevačkog poslanja, ali smatra da su se „čakovečki franjevci možda bolje dovinuli do širenja svojih vrijednosti prema javnosti".

„To ne znači da nećemo i mi", rekao je i za kraj pokazao suvenire, lijepe, šarmantne, dostojne baštine koju predstavljaju, među kojima ima i čajeva iz vlastitog uzgoja, a da bi saznali čemu služe, dragi čitatelji, morat ćete sami obići Muzej. Ulaznice nisu skupe, a Samostanu je svaki novčić važan u ovim uvjetima obnove od potresa, kada je crkva pod skelama.

Ali daleko od toga da je to najveća nevolja Samostana i Crkve Presvetog Trojstva. U Domovinskom su ratu na toranj s Turnja padale granate, a kad bi franjevce tko pitao nakon granatiranja kako su, odgovor je bio „dobro, ništa, dobro", jer bi da se proširila priča da su neprijateljske granate pogađale određene ciljeve, to ujedno bila informacija napadaču za tražene koordinate, možda i korekciju vatre. Zato je odgovor i u najtežim trenucima uvijek bio „dobro, ništa, dobro". A pet je granata tada bio izravan pogodak na Crkvu.

No, najveće je zlo bilo davno, u požaru je izgorjela prvotna crkva, puno je zanimljivosti o svemu, ljekarni i ranarništvu, spremanju hrane ....a malo je prostora za sve ispričati. Evo samo pitanja za kraj: Znate li da svi franjevci na svom pojasu imaju tri čvora? Zašto? Evo i odgovora. Oni simboliziraju njihove zavjete: čistoću, siromaštvo i poslušnost.

tekst: Vesna Horvat

foto: Radio MREŽNICA